U sredu, 16. novembra u Domu kulture opštine Novi Bečej svečano je proslavljen jubilej, 40 godina postojanja ove ustanove.

Novica Blažin, direktor Doma kulture opštine Novi Bečej je sa ponosom istakao kako je ovaj jubilej izuzetno važan za kulturu naše opštine. Od 1976. godine, kada je izgrađen objekat, ova ustanova, koja je tada nosila naziv Radnički dom ‘’Jovan Veselinov Žarko’’, imala je i druge namene, ali je od samog nastanka bila u funkciji kulture i društvenog života naše zajednice. Od 2004. godine zvanično nosi naziv koji ima danas.   ’’… U ovoj kući su svoj dom našli orkestri, pozorišne grupe, horovi, likovni stvaraoci, škola gitare, klavira, harmonike, folklorne grupe…Bila je ovde i diskoteka, kuglana (danas u fazi modernizacije), bioskop, ali kako se kaže, svako vreme nosi svoje breme, nove trendove, potrebe stanovništva se menjaju… U ovoj ustanovi, gostovali su poznati slikari, pevači, glumci, orkestri, horovi. Dom kulture je bio odskočna daska za mnoge mlade, nedovoljno afirmisane umetnike koji danas imaju izvanredne karijere. Time ova ustanova opravdava svoje postojanje, svoju misiju poslovanja….’’

Ovom prigodom dodeljene su zahvalnice pojedincima i institucijama koje su tokom dugog niza godina pomagali, sarađivali ili učestvovali u kulturnom životu opštine, a samim tim i doprineli kulturi i društvenim dešavanjima u Domu kulture, a to su: Stevan Davidović, Slavica Kovačev, Branislav Stojančev-Paša, Milorad Mića Josimović, Tibor Nađ, Karolj Andre, Aleksandar Kasaš, Đorđe Simić, Milorad Mića Maravić, Vlastimir Nikolić, Dimitrije O. Golemović, Marija Adamov, Sofija Gurjanov-Jegdić, Savez amaterskih kulturno-umetničkih društava Zrenjanin, Muzej Vojvodine Novi Sad, Narodni muzej Kikinda, Narodni muzej Zrenjanin i Narodni muzej Pančevo.

Otvorena je Izložba radova slikara i primenjenih umetnika opštine Novi Bečej, na kojoj su predstavljeni radovi 59 umetnika koji su stvarali od početka XX veka do danas. Izložbu je otvorila Edit Zerebelji-Tenji, saradnica u Domu kulture. U galeriji ‘’Selo’’ izloženi su radovi sledećih umetnika: Paulina Pava Sudarski, Dragiša Bunjevački, Milorad Miša Berbakov, Šandor Nađ, Bogdan Čiplić, dr Laslo Pataki, Milorad Majin Krka, Miloš Radović, Ilona Gabor, Vojislav Pecarski, Dragoljub Vujackov, Geza Sakač, Lazar Mečkić, Ivica Majin, Imre Gomba, Jovan Šijačić, Tibor Nađ, Milorad Mića Josimović, Georgije Popov Makara, Janoš Mesaroš, Tivadar Košut, Dušan Dokman, Timea Čajka, Elfrida Dragić, Branislav Stojančev Paša, Edit Zerebelji Tenji, Agneš Đukičin, Vera Glavaški, Svetislav Bata Dimić, Dušan Josimović, Ida Marunkić, Miodrag Lukić, Maja Lukić, Aleksandra Kiževska, Julijana Kiževska, Nadica Josimović, Viktoria Capar, Eva Kelemen, Tibor Kelemen, Marina Veselinović, Jovana Tašin, Tamara Teofanovska, Bertold Jonaš, Atila Šari, Ester Šari, Dejan Popov, Ilona Bognar, Milena Grujić, Dragan Svilengaćin, Andraš Paracki, Juliana Paracki, Balo Jožef, Đerđi Bordaš, Gabriela Semi, Ivana Kiselički, Senka Vlahović Filipov, Silvija Vlahović, Nikola Vlahović Nikaso i Zorica Berbakov.

Gosti jubileja su mogli uživati u replici slike Paje Jovanovića „Seoba Srba“ koja je pozajmljena iz Narodnog muzeja Pančevo za ovu svečanu priliku.

Proslava jubileja ustanove nastavljena je u večenjim satima u galeriji TAA, gde je mladi i talentovani umetnik klasične muzike Slaven Balać – klarinet održao Solistički koncert uz pratnju pijanistkinje Melite Benčić, gosti koncerta bili su: Anja Vujanović – violina, Stefan Benčić – trombon, Marija Đokić – klavirski saradnik.

Slaven Balać (2003), po majci poreklom iz Novog Bečeja, jedan je od vodećih klarinetista mlađe generacije, istakla je Marijana Baračkov, saradnica u Domu kulture, pozdravivši sve prisutne.

Slaven je dobitnik je dvadeset osam najprestižnijih nagrada u zemlji i inostranstvu, od kojih izdvaja osamnaest prvih i dve nagrade Laureata. Koncert koji je održao povodom jubileja Doma kulture bio je njegov prvi solistički koncert, a ujedno i 120. javni nastup. Publika je uživala u jednoipočasovnom koncertu, na čijem programu su se našla dela Donizetija, Montija, Lefevra, Krolija, Svetislava Božića i drugih.

Publici se obratio Stevan Davidović dugogodišnji saradnik ustanove, u jednom mandatu član Upravnog odbora, a potom  sekretar Fonda kulture i više od dve decenije načelnik društvenih delatnosti:

‘’….Pratio sam sve što se događalo, od samog osnivanja Doma, prvo kao poklonik kulture i običan gledalac, a potom dugi niz godina kao aktivni učesnik ili saradnik. Osećam potrebu, da u kratkim naznakama, iznesem ono što je ova ustanova dala Novom Bečeju, bez koje bi naša varošica bila negde na margini, a ne kao što je sada značajna tačka na kulturnoj mapi Srbije. Nemam nameru da moja priča bude preduga, jer slavljenik gori od želje da, sa nama podeli radost svog velikog jubileja odnosno 40  rođendana.

Ideja da se u Novom Bečeju izgradi jedno zdanje koje će biti bastion kulture, razonode i zabave, ali i omiljeno mesto za žitelje, je realizovana zahvaljujući samodoprinosu zaposlenih, u to vreme izuzetno značajnoj finasijskoj potpori. Već odabirom lokacije kraj Tise današnji slavljenik je dobio prestižno mesto, a kada je došlo vreme da se otvore vrata, bio je to izuzetan događaj, o čemu svedoči i to, da je jedan od govornika na svečanosti, bio Stane Dolanc, u to vreme jedan od vodećih političara velike Jugoslavije, ali rado viđen gost Novobečejaca.

Kada su se otvorila vrata Doma, posetioci su mogli da se dive i istovremeno uživaju u predivnom zdanju, koje je zablistalo punim sjajem, a tog sunčanog oktobra 1976. godine, sa terase, pružao se pogled na banatsku lepoticu, reku Tisu,  kojoj je Dom u potpunosti okrenuo svoje lice.

Nisu se samo Novobečejci divili novom zdanju, koje je projektovao arhitekta Tibor Bence iz Zrenjanina, pohvala je stigla, što se kaže sa pravog mesta. U to vreme poznati beogradski list „Borba“ i Društvo arhitekata Vojvodine, proglasili su Radnički dom u Novom Bečeju, za najuspešnije arhitektonsko ostvarenje u 1976. godini. Titula dostojna poštovanja koju Dom i danas sa ponosom nosi.

Ni oko naziva nije bilo mnogo dileme, kao i svako vreme i ono je imalo  svoja pravila, Radnički dom je dobio ime „Jovan Veselinov Žarko“, u čast narodnog heroja i revolucionara iz Kumana, proslavljenog u drugom velikom ratu. To ime će nositi sve do 2004. godine, kada opet u skladu sa promenama, koje su donela neke nova vremena, dobija logično izvorno ime, koje mu najviše pristaje, Dom kulture opštine Novi Bečej.

Zdanje takvog sjaja od prvog dana vodilo je računa da nam ponudi nešto kvalitetno, novo, iz oblasti kulture, a od  tih prvih dana i sve do danas bilo je  i mesto svih političkih zbivanja.

Novobečejci su izgradnjom doma dobili veliku privilegiju, postali su preteče toliko poželjne decentralizacije kulture. Tako smo u isto vreme kada i Novosađani mogli da uživamo u jednoj od najuspešnijih predstava našeg zemljaka Bogdana Čiplića „Traktat o sluškinjama“ u nezaboravnoj kreaciji Mire Banjac. Mnogi su prvi put mogli da uživaju u baletskoj predstavi, kako i ne bi kada nam je prima balerina Srpskog narodnog pozorišta Erika Marijaš Brzić odigrala onaj nezaboravni „Bolero“, zbog kojeg je, u cilju proširenja pozornice, prvi direktor Radničkog doma, poštovani Đerđ Bordaš, morao da ukloni prva dva reda u velikoj sali, ali ne mari, svima nama koji smo bili u gledalištu, još uvek odzvanjaju zvuci Ravelovog Bolera i nezaboravna igra novosadske balerine.

Potom su se iz dana u dan smenjivala na sceni mnoga značajna pozorišna imena, koja su doprinela da oživi i domaća amaterska pozorišna scena.

Oživele su mnoge manifestacije. Svake druge godine, u maju mesecu, u domu se orila, iz hiljadu dečijih grla, vesela graja, bilo je to vreme Muzičkih festivala dece Vojvodine.

Kasnije je prva nedelja juna, bila rezervisana za stotine šahista, učesnike novobečejskog OPENA, kada su zaljubljenici drevne igre na 64 polja, uz mirise rascvetalih lipa, vodili bespoštednu borbu za svoj rejting, ali i vredne novčane nagrade.

Onda dolaze ona teška nam vremena, godina inflacije, kada je dinar vrtoglavo jurio ka neslavnom rekordu i baš u to vreme 1993. godine, agilna i neumorna direktorka Zagorka Jegdić, pokreće manifestaciju „Obzorja na Tisi“ koja će gradu doneti novi imidž. „Obzorja na Tisi“ su postali dani nesvakidašnji, kad u Novom Bečeju vreme staje, a budi se muzika, koja dugo treperi u nama i  istovremeno oživljava sećanje na ime i delo našeg najpoznatijeg sugrađanina, kompozitora Josifa Marinkovića.

Nama ostaje na ponos, da su danas neka slavna operska imena, kao što su Željko Lučić, Nataša Jović, Tanja Obrenović, Jelena Končar, Vasa Stajkić prve značajne uspehe svoje karijere ostvarili u Novom Bečeju.

Rezultati koje je Dom imao nisu ostali nezapaženi, Tako je pre 10 godina, kada je Dom proslavio 30 godina rada, Dom kulture dobio visoko pokrajinsko priznanje Statuetu i Plaketu “ ISKRU KULTURE” koju dodeljuje Zavod za kulturu Vojvodine.

Malo je sredina koje mogu da se pohvale da su im redovni gosti bile operske dive Biserka Cvejić, Radmila Bakočević, Radmila Smiljanić i Vera Vitkai Kovač, koja nam je svojevremno podarila nezaboravnu rolu u popularnoj Kalmanovoj opereti „Kraljica čardaša“. Ovde je nastupao Hor Vojske Jugoslavije,  Hor Radio televizije Beograd, pod vođstvom dirigenta Bojana Suđića kao i Hor Josif Marinković iz Zrenjanina koji je svetsku slavu stekao pod vođstvom dirigenta Slobodana Bursaća.

Ne treba zaboraviti da je u ovom zdanju promociju svojih knjiga imao Dobrica Ćosić, Moma Kapor, Stevan Raičković, Desanka Maksimović, Dejan Medaković, Isidora Bjelica, kao i mnogi drugi, ali i domaći pisci, u sećanju mi je promocija, zbirke pesama „Vreme skela“, novobečejskog književnika i pesnika, Tomislava Kurbanjeva, kada je u Domu montirana improvizovana skela.

Ne možemo, a da ne pomenemo likovnu koloniju Tiske akademije akvarela, sa koje se više od 20 godina dopunjuje bogata kolekcija vrednih slika.

U ovom zdanju nezaboravni su festivali malih scena, festival komedije, školske priredbe, seminari i mnogobrojne promocije, svake godine u Domu se održi više od stotinu programa.

Na kraju treba pomenuti da su sve to o čemu govorim realizovali zaposleni u ovoj ustanovi, koji su, ne mareći na radno vreme, ispisivali istoriju Doma i dali puni doprinos, da se danas o tome sa ponosom priča.

Naravno da su i svi direktori koji su bili na čelu ovog zdanja, a u proteklih 40 godina bilo ih je osam, čija imena treba pomenuti. Prvi direktor bio je Đerđ Bordaš, potom Svetozar Maljugić, Zagorka Jegdić, Milorad Galetin, Laslo Ilia, Edita Zerebelji, Marijana Baračkov i danas aktuelni  Novica Blažin.

Svako je na svoj način dao doprinos da se u ovom zdanju održe događaji za pamćenje i da se uvek  prijatno osećamo. Upravo danas, kada proslavljamo 40 godina rada, ne preostaje nam ništa drugo nego da poželimo da Dom kulture nastavi u ovom ritmu, na ponos svih nas.’’